Hrvatski glazbeni zavod
Najstarija glazbena ustanova u Hrvatskoj osnovana je 1827. u Zagrebu kao društvo ljubitelja glazbe i djeluje neprekidno do danas, kada kao udruga građana okuplja 550 članova. HGZ bio je inicijator mnogih oblika glazbenog života: organizacije koncerata i izgradnje zgrade s koncertnom dvoranom, osnivanja glazbene škole, izdavanja skladbi hrvatskih autora i skupljanja građe za glazbenu knjižnicu i arhiv.
Premda je prvi službeni naziv Društva bio Societas filharmonica zagrabiensis, ono je u javnosti bilo isprva poznato kao Musikverein. Društvo je okupljalo glazbene amatere različitih zanimanja, kao i neke profesionalne glazbenike, a prvi je koncert održalo 18. travnja 1827. Statut koji je izradio J. K. Wisner Morgenstern odobren je 8. svibnja 1827., a među osnovnim su ciljevima navedeni glazbena izobrazba i podizanje glazbenog ukusa članstva. Među svoje počasne članove HGZ je uvrstio F. Liszta (1846.), a od pokrovitelja najznačajniji je bio nadbiskup J. Haulik. God. 1847. Društvo je promijenilo ime u Skladnoglasja družtvo zagrebačko, a 1851. u Družtvo prijateljah muzike u Zagrebu. Lj. Šplajt i V. Lisinski tada su sastavili statut HGZ-a kao nacionalnog društva koje djeluje na "svestranom promicanju glazbene umjetnosti i nauke". God. 1861. Sabor nije odobrio molbu Društva da glazbena škola preraste u konzervatorij, ali mu je dodijelio stalnu državnu pomoć uvjetujući to promjenom imena u Narodni zemaljski glasbeni zavod (od 1895. Hrvatski zemaljski glasbeni zavod, a od 1925. do danas HGZ). Društvo se 1876. uselilo u vlastitu novosagrađenu zgradu u Gundulićevoj ulici, gdje se nalazi i danas. U zgradi je i prva zagrebačka koncertna dvorana, izvanredne akustičnosti. God. 1895. dograđena je uz nju zgrada s malom dvoranom. HGZ je 16. veljače 1829. otvorio svoju glazbenu školu. U početku se, tijekom trogodišnjega školovanja, podučavalo samo pjevanje i violinu, no škola se brzo širila i napredovala. God. 1916. proglašena je konzervatorijem, koji je 1920. preuzela država i poslije preustrojila u Muzičku akademiju. Škola je odgojila mnoge značajne hrvatske glazbenike, a u njezinu su se vodstvu osobito istaknuli J. K. Wisner Morgenstern, V. Lisinski, I. Zajc i V. Klaić.
Premda je prvi službeni naziv Društva bio Societas filharmonica zagrabiensis, ono je u javnosti bilo isprva poznato kao Musikverein. Društvo je okupljalo glazbene amatere različitih zanimanja, kao i neke profesionalne glazbenike, a prvi je koncert održalo 18. travnja 1827. Statut koji je izradio J. K. Wisner Morgenstern odobren je 8. svibnja 1827., a među osnovnim su ciljevima navedeni glazbena izobrazba i podizanje glazbenog ukusa članstva. Među svoje počasne članove HGZ je uvrstio F. Liszta (1846.), a od pokrovitelja najznačajniji je bio nadbiskup J. Haulik. God. 1847. Društvo je promijenilo ime u Skladnoglasja družtvo zagrebačko, a 1851. u Družtvo prijateljah muzike u Zagrebu. Lj. Šplajt i V. Lisinski tada su sastavili statut HGZ-a kao nacionalnog društva koje djeluje na "svestranom promicanju glazbene umjetnosti i nauke". God. 1861. Sabor nije odobrio molbu Društva da glazbena škola preraste u konzervatorij, ali mu je dodijelio stalnu državnu pomoć uvjetujući to promjenom imena u Narodni zemaljski glasbeni zavod (od 1895. Hrvatski zemaljski glasbeni zavod, a od 1925. do danas HGZ). Društvo se 1876. uselilo u vlastitu novosagrađenu zgradu u Gundulićevoj ulici, gdje se nalazi i danas. U zgradi je i prva zagrebačka koncertna dvorana, izvanredne akustičnosti. God. 1895. dograđena je uz nju zgrada s malom dvoranom. HGZ je 16. veljače 1829. otvorio svoju glazbenu školu. U početku se, tijekom trogodišnjega školovanja, podučavalo samo pjevanje i violinu, no škola se brzo širila i napredovala. God. 1916. proglašena je konzervatorijem, koji je 1920. preuzela država i poslije preustrojila u Muzičku akademiju. Škola je odgojila mnoge značajne hrvatske glazbenike, a u njezinu su se vodstvu osobito istaknuli J. K. Wisner Morgenstern, V. Lisinski, I. Zajc i V. Klaić.