|
IZVORI:
Hrvatsko slovo klasika.hr Vijenac |
Dobrodošlo obogaćenje koncertnog repertoaraPretplatnički koncerti Hrvatskog komornog orkestra privlače publiku u Hrvatski glazbeni zavod već punih 30 godina, zbog mogućnosti slušanja skladbi iz pera velikih majstora koji su svoja djela posvećivali manjem orkestralnom sastavu, kao i solističkih koncerata uglavnom baroknog i klasičnog razdoblja. Nažalost financijski ne odviše mažen od strane institucija koje bi trebale podržavati orkestar sastavljen pretežno od mlađih glazbenika koji stječu važna orkestralna iskustva, Hrvatski komorni orkestar nije uvijek u mogućnosti osigurati sudjelovanje neophodnih puhačkih instrumenata, što na određeni način ipak ograničava odabir djela. Na koncertu održanom 9. travnja predstavljen je samo gudački dio orkestra i mladi dirigent Davor Kelić s programom za gudački sastav.
Od prošle sezone stalni dirigent Gradskog kazališta Komedija Zagreb - Davor Kelić, dirigent mlađe generacije koji je 2016. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Mladena Tarbuka stekao zvanje magistra glazbe, odlučio se predstaviti četiri skladbe različitih stilskih razdoblja koje povezuje izrazita ljepota melodijske izražajnosti i skladnost zvuka gudačkog korpusa. Na početku koncerta izveden Divertimento u D-duru, KV 136 W. A. Mozarta, mladenačko djelo koje datira iz 1772. godine kada je tek 16-godišnji Amadeus bio koncertni majstor na dvoru Hieronymusa Coloreda u rodnom Salzburgu, pokazao je odlučnost mladog dirigenta da pokaže svoje razumijevanje stilskih odrednica lepršave ranoklasične skladbe. Trostavačni neveliki Divertimento, koji pripada grupi ranih Mozartovih orkestralnih djela nazvanih Salzburške simfonije, ima karakteristični raspored tempa brzo-polagano-brzo pa time i mogućnost za virtuozno isticanje rubnih stavaka - Allegra i Presta, te melodijsku raspjevanost središnjeg Andantea. Hrvatski komorni orkestar pomno je pratio dirigentsko vodstvo i glazba je odzvučala u ugodnom ugođaju klasične harmoničnosti. Oboist Branko Mihanović, profesor oboe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i dobro poznati umjetnik, kao solist u Koncertu za obou, gudače i b. s. u g-molu, br. 3 G. F. Händela pijevnim vođenjem linija i vrlo pomnom agogikom potvrdio je svoje poznate značajke muzikalnog interpreta koji dugim dahom i pažljivim dinamičkim pomacima oblikuje solističku dionicu. Na burno odobravanje očito oduševljene publike Mihanović se zahvalio stavkom za obou i gudače iz Bachove duhovne kantate Ich steh mit einem Fuß im Grabe, BWV 156, naglašeno nježnom i meditativnom melodijom, te je opet dobio glasni pljesak. Drugi dio koncerta sadržavao je dvije skladbe koje su rijetko na repertoaru, pa je njihovo izvođenje bilo dodatno obogaćenje slušnih iskustava srećom u dvorani nazočne i mlade publike. Varijacije na temu Čajkovskog Antona Arenskog, skladatelja koji je preminuo star tek 45 godina a ostao poznat uglavnom jedino po tom naslovu, niz je od sedam varijacija u kojima se poklonik svojeg zemljaka Čajkovskog poigrao temom iz njegove popijevke Legenda: Krist u svojem vrtu, pete popijevke iz ciklusa Šesnaest dječjih pjesama, op. 34. To je doista vrijedno i zanimljivo djelo koje na prvome mjestu privlači pozornost umješnošću variranja osnovne teme i duhovitošću korištenja različitih gudačkih tehnika, a melodijska umilnost podrazumijeva se već u odnosu na odabrani predložak iz riznice velikog ruskog romantičara. Sljedeća skladba na programu - Dvije nordijske melodije, op. 63 Edwarda Griega, nastavila je ugođaj romantične emocionalnosti, što očito odgovara temperamentu dirigenta, a gudačima daje mogućnost za široko raspjevane melodijske linije i inzistiranje na ljepoti zvuka. Publika je odgovarala dugim pljeskom, pa je uslijedio i dodatak - Bartokov vehementni Rumunjski ples, kao žustri oproštaj nakon večeri u kojoj se doista moglo uživati u predanom muziciranju. Stoga je zaključak da postojanje Hrvatskog komornog orkestra predstavlja vrijednost u ukupnosti zagrebačke koncertne ponude, a njegovi nastupi u Velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda obogaćenje repertoara orkestralne glazbe, nedvosmislenu podršku mladim glazbenicima željnima susreta s publikom i spremnima za svladavanje programa kakve im veliki orkestri ipak ne mogu omogućiti. KLASIKA.hr (9. travnja 2019.)
Gostovanje za pohvaluTri koncerta u tri večeri, 20, 21. i 22. veljače, u tri grada, i to u Zagrebu, Beču i Salzburgu, pa k tome još i u tri povijesno tako važne koncertne dvorane (zagrebački HGZ, Zlatna dvorana bečkog Musikvereina i Velika dvorana salzburškog Mozarteuma), pothvat je kojim se može pohvaliti malo koji orkestar. Ostvario je to Hrvatski komorni orkestar (HKO) sastavljen pretežno od mlađih glazbenika, koji od utemeljenja prije trideset godina vrlo angažirano izvodi bogati program djela stranih i hrvatskih skladatelja, nastupa pod ravnanjem uglednih dirigenata i trajno uključuje soliste. Otkako je pozicija šefa dirigenta povjerena maestru Miranu Vaupotiću, koji se uspješno afirmira na međunarodnim koncertnim podijima, HKO bilježi nedvojbeni uspon u odnosu na zahtjevnost programa kao i u odnosu na izvedbenu razinu.
Upravo zahvaljujući Vaupotićevu međunarodnom ugledu uslijedio je poziv za gostovanje u najuglednijim austrijskim dvoranama, i to u okviru ciklusa Schwingungen (Titraji), koji kao koncertnu sezonu u Musikvereinu i u Mozarteumu organizira IMK (Internationale Musik und Kulturförderung – Međunarodna glazbena i kulturna promocija) na čijem je čelu južnokorejska voditeljica Meehae Ryo. U pisanom obraćanju posjetiteljima priredaba ciklusa koji obuhvaća 28 koncerata u bečkom Musikvereinu s ukupno 200 koncerata godišnje u Austriji, voditeljica ističe namjeru IMK-a kojom se na svjetskom planu želi „povezivati kulture, različite dobne grupe i različite tradicije kako bi se s pomoću glazbe postiglo miroljubivo jedinstvo i povezivanje ljudi u svijetu te zbližavanje cjelokupnog čovječanstva u ljubavi Božjoj, dobroti i uzajamnom poštovanju“. Doista, lijepo sročene namjere koje, posebno u Austriji, podupire Austrijska udruga umirovljenika, a zacijelo i mnoge druge organizacije, jer su oba koncerta, jednako u Beču kao i u Salzburgu, iako su održana u popodnevnim satima, bila odlično posjećena i obje su dvorane bile popunjene gotovo do posljednjeg mjesta. Navedeno povezivanje kultura otkriva se i u sastavu solista koji su s HKO-om nastupali, a program predstavljen na sva tri koncerta bio je stalan u okvirnim djelima te promjenljiv u središnjim skladbama, odnosno uključenim solističkim koncertima. Prvu večer praizvedena orkestracija rukopisnog particella Blagoja Berse, njegove skice za orkestar naslovljene Smrti dvorske lude, op. 35 (La morte del Buffone / Der Tod des Hofnarren), koju je Bersa zapisao 1903. u Grazu kao programno zamišljenu simfonijsku pjesmu, a čiju je orkestraciju dovršio mladi skladatelj Ivan Končić, ponovljena je na koncertima u Austriji kao i izvedba Requiema u d-molu, KV 626 W. A. Mozarta. Bersina dramatično intonirana priča o dvorskoj ludi koja umire zabavljajući dvorjane, a oplakuje ga samo njegova kći, glazba s očitim uzorima vagnerovsko-strausovske provenijencije, primana je s pozornošću i ispraćivana pljeskom odobravanja. U drugom dijelu koncerta izvođen Mozartov Requiem popraćen je na svim koncertima pravim ovacijama. Uz HKO sudjelovao je zagrebački amaterski mješoviti zbor Cantores Sancti Marci, koji je pjevao koncentrirano i pouzdano, dinamički diferencirano i stilski primjerno, čemu se uvjerljivo pridružio i kvartet solista, južnokorejska sopranistica Eunsie Hong, armenska mezzosopranistica Sofia Tumanyan, španjolski tenor Moisés Molín te u Zagrebu hrvatski bas Ivica Čikeš, a u Austriji austrijsko-američki bas-bariton Steven Scheschareg. Članovi HKO-a u svim su pojedinostima, jednako u orkestralnim solima kao i u skupnom muziciranju, u svim izvedbama, pa i u pratnjama solističkih koncerata, dokazali visoku profesionalnu svijest i odgovornost za nastupe u tako uglednim dvoranama. Solisti koje je pozvao organizator, južnokorejska violončelistica Youngeun Kim s izvedbama Boccherinijeva Koncerta za violončelo i orkestar u D-duru, br. 6, G479 (Zagreb) i Varijacija na rokoko temu Čajkovskog (Beč) te talijanski pijanisti Marco Sollini i Salvatore Barbatano, koji su u Salzburgu interpretirali Mozartov Koncert za dva klavira u Es-duru, KV 365, imaju doduše mnogo „zvučnije“ životopise od onoga što su zvučno doista i pokazali. Što se zagrebačkih izvođača tiče, možemo reći da su na gostovanju osvjetlali obraz sebi, gradu i državi koju su zastupali, a to uvelike pridonosi uspjehu. VIJENAC (1. ožujka 2018., br. 626)
Sa šefom-dirigentom koji jamči uspješnostHrvatski komorni orkestar, koji ove godine obilježava 30. obljetnicu postojanja, uz šefa-dirigenta Mirana Vaupotića bilježi važan uspon u kvaliteti muziciranja ali i bitni prodor na međunarodne koncertne podije Otkako je Miran Vaupotić, hrvatski dirigent mlađe generacije, 2015. osvojio Global Music Award za najbolju predstavu i bio nagrađen počasnom diplomom Međunarodne akademije za tehnologiju i sociologiju Golden Fortune, da bi 2016. osvojio prvu nagradu i posebnu Haydnovu nagradu na 12. međunarodnom natjecanju dirigenata Aram Hačaturjan u Erevanu, glavnom gradu Armenije, te 2017. bio imenovan za glavnog producenta za Srednju Europu američke tvrtke PARMA Recordings, preuzeo 2015. godine poziciju šefa-dirigenta Hrvatskog komornog orkestra (HKO) taj inicijalno gudački sastav s uključivanjem puhača prema potrebi, koji ove godine obilježava 30. obljetnicu postojanja, bilježi važan uspon u kvaliteti muziciranja ali i bitni prodor na međunarodne koncertne podije. Naime, upravo zahvaljujući Vaupotićevu međunarodnom ugledu uslijedio je poziv za gostovanje u najuglednijim austrijskim dvoranama i to u okviru ciklusa „Schwingungen“ (Titraji), koji kao koncertnu sezonu u bečkom Musikvereinu i u salcburškom Mozarteumu organizira IMK, Internationale Musik- und Kulturförderung (Međunarodno glazbeno i kulturno promicanje) na čijem je čelu južnokorejska voditeljica Mehae Ryo.
Tako je u veljači HKO održao tri koncerta u tri večeri, 20., 21. i 22. veljače, i to u tri grada, u Zagrebu, Beču i Salzburgu, pa k tome još i u tri povijesno važne koncertne (zagrebački HGZ, Zlatna dvorana bečkog Musikvereina i Velika dvorana salcburškog Mozarteuma), što je svakako pothvat kojim se može pohvaliti rijetko koji hrvatski orkestar. Sastavljen pretežno od mlađih glazbenika koji vrlo angažirano izvode bogati program djela stranih i hrvatskih skladatelja, nastupa HKO kontinuriano u Hrvatskom glazbenom zavodu u kojemu ima svoju tradicionalnu koncertnu sezonu sa šest nastupa u sezoni a koncerti su pod ravnanjem uglednih dirigenata te trajno uključuju perspektivne mlade ali i već afirmirane soliste. HRVATSKO SLOVO (23. ožujka 2018.)
Bez ijednog disonantnog tonaKoncert u Hrvatskom glazbenom zavodu 7. veljače ponovno je pokazao kako dirigent Miran Vaupotić s Hrvatskim komornim orkestrom radi savjesno i angažirano te ostvaruje zanimljive i vrijedne izvedbe Hrvatski komorni orkestar koji svojom sezonom u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu privlači ljubitelje klasične glazbe željne repertoara čije su odrednice negdje između komorne glazbe manjih sastava i djela pisanih za velike simfonijske/filharmonijske orkestre, svojim repertoarnim usmjerenjem ima puno opravdanje. A kako uključuje uglavnom mlađe glazbenike koji su diplomirali na Muzičkoj akademiji, vrijedan je poligon i za stjecanje orkestralnih iskustava, te pružanje mogućnosti za nastupe mladim solistima. Koncertom održanim 7. veljače potvrđene su navedene značajke, a dirigent Miran Vaupotić ponovno je pokazao da s Hrvatskim komornim orkestrom radi savjesno i angažirano ostvarujući zanimljive i vrijedne izvedbe. Djela na programu, Konavoska svita Pera Šiše (1956.), Koncert za klarinet, violu i orkestar u e-molu, op. 88 Maxa Brucha (1838.-1920.), Pavana u fis-molu, op. 50 Gabriela Fuaréa (1845.-1924.) i Treća simfonija u D-duru, D 200 Franza Schuberta (1797.-1828.) bila su nedvojbeno dobar odabir kada se slušateljima želi pružiti glazbu s osnovnim predznakom harmonijskoga sklada i melodijske raspjevanosti.
HRVATSKO SLOVO (3. ožujka 2018.)
Violina, pipa i erhuOsim svečanog programa u KD Vatroslav Lisinski kojim je 23. siječnja proslavljena kineska Nova godina vatrenog pijetla, kako je po kineskom kalendaru označena 2017. godina koja započinje 28. siječnja, svečanim je Kineskim novogodišnjim koncertom i Hrvatski komorni orkestar (HKO) u Hrvatskom glazbenom zavodu 24. siječnja upozorio zagrebačku javnost na kinesku tradiciju slavljenja kraja zime i početka proljeća. Kako u Kini crvena boja simbolizira sreću, krijepost, istinu i iskrenost, već su u predvorju HGZ-a publiku dočekale Kineskinje i Kinezi koji žive u Zagrebu, izloživši različite grafike i stilizirane napise u crvenoj boji. Dakako, nije bilo moguće razumjeti napise – u odnosu na kinesko smo pismo nepismeni, ali smo saznali da su to uglavnom bile želje za sretnu novu godinu.
Uz HKO, kojim je ravnao maestro Miran Vaupotić, nastupili su i kineski glazbenici, violinistica Li Xinxing, Tu Shan Xiang koji virtuozno svira na tradicionalnom kineskom glazbalu pipi i Bai Yu, glazbenica koja vlada glazbalom erhu. Glazbenice u atraktivnim crvenim haljinama pridružile su se ugođaju razdraganih želja da svima Godina vatrenoga pijetla bude što veselija i sretnija. Koncert je bio organiziran u suradnji s Uredom za kulturu provincije Hebei koja se nalazi u sjeveroistočnoj Kini, ima površinu od 187.700 četvornih kilometara, glavni je grad Shijiazhuang a stanovništvo broji preko 70 milijuna ljudi. Pokrajina Hebei poznata je kao dom Pekinškog čovjeka, podvrste Homo erectusa od prije oko 450 tisuća godina. Program koncerta sadržavao je čak devet djela i bio je doista zanimljivi spoj europske i kineske glazbe. Na početku je herojski odsvirana Oda zastavi kineskog skladatelja Lua Qiminga (rođenog 1930.), koji se proslavio kao autor filmske glazbe. Skladba je posvećena datumu 1. listopada 1949. godine kada je narod Republike Kine u revolucionarnom duhu uz vijorenje crvene zastave s petokrakom zvijezdom slavio početak novog razdoblja velike domovine. Glazba započinje prodornim trubama koje donose temu kineske himne, a nastavlja lijepim melodijama u izvođenju gudača kao opisima pekinškog trga Tiananmen na dan rođenja nove Kine. Doista, skladba svečanog ugođaja u maniri šarolike filmske glazbe s herojskim marševima, koju je Lu Qiming skladao 1965. godine kao posvetu domovini i uspomeni na oca, žrtvu kineske borbe za pobjedu komunizma. Djelo je u Kini paradna glazba u prigodi nacionalnog praznika. Iz repertoara hrvatske klasične glazbe izvedena je Treća simfonija Luke Sorkočevića u prvom i Idila Blagoja Berse u drugom dijelu koncerta, a uz elegičnu simfonijsku pjesmu U stepama srednje Azije Aleksandra Borodina, temperamentni četvrti Mađarski plesJohannesa Brahmsa i bravuroznu prvu Suitu iz opere Carmen Georgesa Bizeta, sve orkestralna remek-djela u kojima se dirigent Miran Vaupotić potvrdio kao precizni vođa dobro uigranog orkestra s pouzdanim gudačima, nadahnutim puhačima i virtuoznom harfisticom, izvedene su još tri kineske skladbe. Ribarska pjesma očito je vrlo omiljena skladba na repertoaru kineskih violinista. Riječ je o narodnoj melodiji obrađenoj za orkestar u zapadnoj tradiciji koju potpisuje skladatelj Li Zili, a koju je Li Xinxing, violinistica školovana u Berlinu i koncertna majstorica Simfonijskog orkestra pokrajine Hebei, izvela vrlo virtuozno i koncentrirano. Fantaziju Baidi skladao je Tu Shan Xiang, ujedno i solist, koji je nastupio zajedno s Bai Yu. Tu Shan Xiang je virtuoz na pipi, kineskom trzalačkom glazbalu s četiri žice, tzv. kineskoj lutnji, a Bai Yu majstorski vlada tzv. kineskom violinom, gudačkim instrumentom s dvije žice. Koncert je zaključen glamuroznom Kineskom novogodišnjom uvertirom, svečanom uvertirom posvećenom proljeću, koju je između 1955. i 1956. godine skladao Li Huanzhi (1919-2000). Od 1985. predsjednik Kineskog društva skladatelja, Li Huanzhi jedan je od najuglednijih kineskih skladatelja. Školovan u Hong Kongu i Šangaju, djelovao je kao sveučilišni profesor u Pekingu, gdje je vodio Središnji kineski orkestar. Njegova se Uvertira osniva na popularnoj melodiji iz središnje Kine i djelo je koje se često nalazi na programima svjetskih orkestara. Oduševljenje brojnih slušatelja bilo je veliko i atmosfera u dvorani vrlo razdragana. Na dugotrajni pljesak kineski su glazbenici odgovorili dodatkom i to tradicionalnom kineskom glazbom. Dirigent Vaupotić pozvao je publiku da s kineskim glazbenikom na pipi prvo pjeva ono što je on predvodio, nazvavši to „kineskom gangom“! Doista, čuli smo glazbu tipične pentatonske idiomatike s bravurama na kineskim tradicionalnim instrumentima i u ugodnom zvučanju spoja kineske i zapadnoeuropske tradicije, a koja je na kraju trebala evocirati glasanje pijetla. Svakako vrlo simpatično i kao nova glazbena informacija i kineska novogodišnja čestitka dobrodošlo! KLASIKA.hr (27. siječnja 2017.)
|
© 2017-2023 Hrvatski komorni orkestar