Hrvatski komorni orkestar
Hrvatski komorni orkestar u temeljen je 1988. godine na poticaj Hrvatske udruge orkestralnih i komornih umjetnika, pod predsjednikom Stankom Mlinarom. Idejni začetnik Anđelko Ramušćak želio je potaknuti komorne ansamble na izvođenje orkestralne literature, te dati priliku mladim glazbenicima da se predstave i steknu prva orkestralna iskustva. Godine 1989. vodstvo orkestra preuzima japanski dirigent Kazushi Ono, koji uz djela iz razdoblja baroka i klasike, izvodi i djela 20. stoljeća, s naglaskom na hrvatske skladatelje. U sezoni 1995./96. šef dirigent postaje Pavle Dešpalj, koji je danas doživotni počasni šef dirigent HKO-a.
Neposredno pred početak Domovinskog rata u Hrvatskoj, Hrvatski komorni orkestar gostovao je 1990. i 1991. godine u gradovima Sisku, Hrvatskoj Kostajnici, Glini, Dvoru na Uni, Pakracu, Gospiću, Lipiku izvodeći niz koncerata pod nazivom Koncerti mira i nade. Ovi nastupi u prepunim crkvama i pozornicama pučkih učilišta unosili su žiteljima gradova prije njihova ratnog egzodusa i stradanja radost i nadu da će Hrvatska prebroditi prijeteću ratnu zbilju koja se zlokobno nadvijala nad domovinom.
Treba istaknuti da je orkestar u svojih 25 godina ugostio više od 600 domaćih umjetnika - kako solista tako i dirigenata, te praizveo gotovo 100 djela hrvatskih skladatelja. Orkestrom su ravnali eminentni dirigenti: Nikolai Alexeev, Johannes Wildner, Enrico Dindo, Berislav Klobučar, Milan Horvat, Igor Gjadrov, Gleb Nikitin, Alan Buribajev, Uroš Lajovic, Daniel Bortolosy, Michał Dworzynski, Lawrence Rene, Nicholas Milton, Milan Turković, Rudolf Klepač, Tibor Boganyi, Nikša Bareza, Saša Britvić, Vjekoslav Šutej, Ivan Repušić i drugi.
Hrvatski komorni orkestar nositelj je nagrade Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, nagrade Hrvatske udruge orkestralnih i komornih umjetnika i diplome Milka Trnina za doprinos hrvatskoj kulturi.
Neposredno pred početak Domovinskog rata u Hrvatskoj, Hrvatski komorni orkestar gostovao je 1990. i 1991. godine u gradovima Sisku, Hrvatskoj Kostajnici, Glini, Dvoru na Uni, Pakracu, Gospiću, Lipiku izvodeći niz koncerata pod nazivom Koncerti mira i nade. Ovi nastupi u prepunim crkvama i pozornicama pučkih učilišta unosili su žiteljima gradova prije njihova ratnog egzodusa i stradanja radost i nadu da će Hrvatska prebroditi prijeteću ratnu zbilju koja se zlokobno nadvijala nad domovinom.
Treba istaknuti da je orkestar u svojih 25 godina ugostio više od 600 domaćih umjetnika - kako solista tako i dirigenata, te praizveo gotovo 100 djela hrvatskih skladatelja. Orkestrom su ravnali eminentni dirigenti: Nikolai Alexeev, Johannes Wildner, Enrico Dindo, Berislav Klobučar, Milan Horvat, Igor Gjadrov, Gleb Nikitin, Alan Buribajev, Uroš Lajovic, Daniel Bortolosy, Michał Dworzynski, Lawrence Rene, Nicholas Milton, Milan Turković, Rudolf Klepač, Tibor Boganyi, Nikša Bareza, Saša Britvić, Vjekoslav Šutej, Ivan Repušić i drugi.
Hrvatski komorni orkestar nositelj je nagrade Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, nagrade Hrvatske udruge orkestralnih i komornih umjetnika i diplome Milka Trnina za doprinos hrvatskoj kulturi.
|
Anđelko Ramušćakravnatelj i osnivačAnđelko Ramušćak diplomirao je klarinet 1964. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Josipa Pomykala. Specijalizaciju je završio 1976. na Akademiji za glasbo u Ljubljani kod Mihe Gunzeka. Od 1963. član je Zagrebačke filharmonije, u razdoblju od 1993. do 2002. i njen direktor. 1994. utemeljuje Društvo prijatelja Zagrebačke filharmonije čiji je predsjednik i danas. 1969. utemeljuje Zagrebački puhački trio (s Ivanom Kosom, poslije s Brankom Mihanovićem i Zvonimirom Stanislavom) s kojim ostvaruje više od 1000 nastupa diljem Europe. Na inicijativu Trija nastale su brojne skladbe, a mnogi hrvatski skladatelji posvetili su mu svoja djela. 1988. osniva Hrvatski komorni orkestar kojega kao organizator i danas vodi. U njegovoj organizaciji orkestar niz godina održava sezonu u Zagrebu, a ugostio je brojne hrvatske ugledne dirigente i soliste. U svojstvu predsjednika HDGU mnogo je učinio na području reguliranja zaštite izvođačkih prava.
|